30 days writing challenge (part 2) - If I could run away, where would I go #6

Kada bih mogla da pobegnem, gde bih išla

Hmmmm. Čitam sad prošli post iz 2018. i kontam koliko sam se promenila, u smislu da sam tad napisala kako ne bih htela da bežim osim ako nije u pitanju roadtrip sa mojim prijateljima, a sada mi je prva pomisao bila 'Gde bih pre'. Ne jer mi je život odjednom sranje pa hoću da begam gde me noge nose, nego jer imam još manje od mesec dana da bežim, jer mi faks kreće drugog. 

Pomenula sam u nekom od prethodnih postova da sam htela da pobegnem u Pirot kod drugarice za svoj rođendan, meeeeđutim, ona je ispalo da je tada u Nišu, moji mi nisu dali, a as for my birthday - zapravo nije bio loš. Dobila sam šta sam htela (ne, ne mislim ni na šta materijalno), tako da I'm good. Ali da, to mi je prvo palo na pamet kada sam pročitala bežanje. 

Godinama unazad ipak uvek bežim u Beograd. Tamo mi je bilo prvo putovanje potpuno alone (zapravo pisala sam post na tu temu kada se desilo). I ne znam koja je fora sa tim gradom, ali svaki put kada preboljevam nešto (ili nekog), ja završim tamo. Nekad namerno, nekad nenamerno. Ali se desilo tipa četiri puta do sad. Pet... I stvar je u tome da sada taj grad vezujem za to. Running away. Pretprošle nedelje sam bila na sestrinom osamnaestom tamo, i imala sam tako wholesome momenat u taksiju kada smo se vraćali, dok sam gledala Beograd noću. Da li ste nekada imali osećaj da je neki grad i vaš i nije u isto vreme? Ne znam kako to da objasnim. Jer ne osećam se kao da pripadam tamo, ali takođe se osećam kao da je moj. I takva me je nostalgija uhvatila kada smo prolazili kroz neke delove grada tada, setila sam se svakog puta kada sam pobegla. I kao da me svaki put dočekao raširenih ruku. Čak i sada taj put se iskrso u najgorem mogućem trenutku, s obzirom da sam imala ispit za tri dana, tako da sam morala da odem jedan dan u dva popodne i vratim se sutradan u šest ujutru, ali i bez obzira na to došao je u taman pravom trenutku mentalno. 

Tako da pretpostavljam da bi moj odgovor na ovo pitanje bio - Beograd. 

---------------------------------------------------------------------

- 30 Days Song Challenge -

A Song That Makes You Wanna Dance

 Auuuu, ova pesma je toliko dobra za igranje. Vrlo random izbor, ali iskreno kida. 

------------------------------------------------------------------

Do sutra, 

-Nina

Коментари

  1. Upravo sam pročitala sve postove koje si objavila posljednih par dana u ovoj rubrici. Samo želim da ti kažem da nastaviš dalje, jer su toliko zanimljivi. Čak i kad napišeš nešto kratko, opet bude super. Svaki mi se dopao na svoj način. 🥰❤️

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Oooo, hvala ti Anđela <3. Bas mi je drago da ti se svidjaju. Znam da nisu moji najbolji postovi, ali trenutno mi je bitno da stvorim rutinu pisanja tako da se jos navikavam na ovo. Hvala jos jednom na komentaru <3

      Избриши
    2. Hej, sjajno ti ide. Što kažeš, bitno je da stvoriš kontinuitet. Ne gledaj da li su najbolji. Bitno je da je svaki poseban i zanimljiv na svoj način. 💕

      Избриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Ideje za fotografije na plaži - ne, nemam kreativniji naslov

Cat Scratch game - da li sam upala u FAKING SEKTU (?)

Q&A - odgovori na pitanja prvog prvcijatog Q&A na ovom blogu